Thursday, August 26, 2010

The Return of the Thin White Duke


Neki sam dan, potpuno naivno misleći kako će me neopterećeno zabaviti, krenuo gledati Hellboya dvojku (Zlatna vojska, u podnaslovu). Izdržao sam jedva jedvice prvih dvadesetak minuta ponavljajući si iza svake: „Izdrži još malo, pa nije valjda toliko odurno glup i dosadan...“. Ali jest. Ali! Negdje oko dvadesete minute u filmu se pojavi neki albino vilenjak, opako vješt u mačevanju i akrobatici i nešto meni tu bude poznato... Pa to je Elric! Elric od Melniboné! I tu se ja prisjetim kako sam svojedobno (valjda u nekim ranim 20-ima) čitao par knjiga iz Elricovog opusa, ali nikakvog traga na mene to tada ostavilo nije. I tako odem ja na svemoćni internet te u čas-dva skinem sasvim solidnu zbirku romana Michaela Moorcocka, Elricovog autora, u pdf formatu i bacim se na čitanje romana Elric of Melniboné. Otprilike dva sata kasnije primjetim da sam pročitao dobru trećinu knjige, na kompjuteru, čega sam se oduvijek grozio (čitanja na kompjuteru, ne čitanja knjiga - toga sam se prestao groziti prije par godina).

Elem, Elric... Koji lik! Suhonjav, boležljiv, albino, ovisan o drogama, nevoljki car, još nevoljkiji prijestolonasljednik grimiznog trona najdekadentnije civilizacije, melankoličan do bola, totalni nihilist i cinik koji nikako da se odluči uzeti sudbinu u vlastite ruke, lik kojim češće upravlja njegov vampirski mač nego obrnuto. Ti bokca! U žanru fantasyja sam naletavao na svakakve protagoniste - neki su oko svoje sudbine bili neodlučni, ali nedvojbeno junačine (Aragorn iz Gospodara prstenova), neki su je krojili ne trepčući, ali sjekući mačem i sjekirom lijevo i desno (Conan), a neki čak upravljali tuđim sudbinama (Corvin iz Zelaznyjevih kronika o Amberu), no nijedan od njih nije imao ljudskosti i pogrešivosti kao Elric. Prvih par pasusa bili su apsolutno dovoljni da se uživim, poistovjetim i sjedinim s glavnim likom. Sutradan sam otrčao u Algoritam i kupio prve četiri knjige kompletnog Elrica (da mogu čitati na wc-u gdje najviše čitam, što ponekad dovodi do ludila moje cimere). Odjednom, moj je godišnji odmor imao apsolutnog smisla, čak i bez odlaska na more! Uz svo druženje s ekipom i pokoji izlazak ja sam se svaki put najviše veselio povratku kući i uživanju u novom poglavlju.

Michael Moorcock nije vrhunski pisac, niti je opaki stilist poput meni jako dragog Zelaznyja. U pisanju je ekonomičan i precizan (to mi se jako sviđa). Priče su mu u prosjeku duge 150-ak strana i djeluju kao da su pisane u vrlo kratkom vremenskom roku. To se mjestimično osjeti u elementima raspleta koji kao da su reda radi ubačeni da bi se situacija razrješila, ali, začudo - to ne smeta. Moorcock posjeduje nešto neopipljivo i neobjašnjivo što me tjera da nabavim i progutam sve njegove novele, kratke priče te romane (čak i one „ozbiljnije“). Priče su vrlo atmosferične, na trenutke i jezive. Uvijek je prisutan nelagodan osjećaj kao da ste zakoračili u svijet nimalo drag ni pitoreskan poput Tolkienove sigurne (i pomalo dosadnjikave) Međuzemlje. Elricov je svijet pun crne magije, ironije, sarkazma i osjećaja da je sve što se događa predodređeno, da su glavni likovi samo pijuni u igri nekih viših bića. Elric je istovremeno i pijun i igrač. Uvijek buntovan, propituje, ali isto tako pomiren (no nikad smiren). Antijunak koji nikad ne postupa onako kako se od njega očekuje. Ako netko kaže da je nešto crno, Elric bi, iz čiste namjere da bude drugačiji i da razbije ustaljeno razmišljanje mogao reći da je u pitanju bijelo. Izlizani starac u tijelu mladića, ali uvijek zainteresiran za pustolovinu.

A tu je i Moorcockov koncept Multiverzuma u kojem se glavni likovi iz svih njegovih romana, bez obzira na različita vremenska razdoblja i različite svjetove, isprepliću i zapravo su avatar jednog jedinog, višeg, bića - Vječnog šampiona. Nije to vjerojatno ni prvi ni posljednji takav koncept, ali je dobar i Moorcock ga zanimljivo koristi i nagovještava da u njegovom svijetu priča uvijek postoji nešto više od onog očitog na prvi pogled i vabi vas da tražite još. I, što je najbitnije, u tome uspjeva. Bar u mom slučaju. Gore spomenuti romani o Elricu napisani su nakon što je Moorcock završio originalnu sagu (objavljenu u formi kratkih priča i novela u magazinu Science Fantasy) pa su rađeni u svrhu popunjavanja rupa u kontinuitetu ili obogaćivanja prvobitnog teksta, ali moram reći da me u tom slučaju još više veseli činjenica da mi tek predstoji otkrivanje pravog Moorcockovog opusa po kojem je postao poznat i koji bi, po mojoj pretpostavci, mogao biti još iskreniji i jači jer je raniji i siroviji.

Na kraju ću samo uz toplu preporuku konstatirati da mi je sad jasno zašto Moorcocka toliko voli i Alan Moore. Provjerite i vi zašto.


B.

17 comments:

Irena said...

Lijepo pišeš.

Domigorgon said...

Slučajnosti li, baš sam nedavno i sam čitao Elrica (posudio iz knjižnice, zasad ima u našem prijevodu šest priča, ukoričenih u dvije knjige) i... razočarao se. Sviđa mi se koncept, sviđa mi se kako ide s Elricom kontra Conana i LOTR-a (ono što se inače smatra klasičnim fantasyjem)... ali svejedno mi se čini previše plitkim. Elric samo nešto kuka i moralizira, serucka ko neki emo. A onda uleti u akciju, pobije sto ratnika, pa sjedne na kamen i opet kuka. Nekako sam očekivao puno više.

Amberske su mi kronike bile puno draže, iako i Zelazny u ovom slučaju gradi dobar zaplet, ali se ne trudi previše oko raspleta.

Sve je to divno i krasno - bilo u 80-ima. Danas, uz G.R.R. Martina i R. Scott Bakkera, taj stari fantasy me sve manje privlači. Hrpa inspiracije za D&D, svakako, ali to je sve što im ide u korist kod mene. Dobro štivo za plažu, kada na 40+°C ionako ne možeš razmišljati, ali inače... nah.

BTW, princ Nuala (ilikakosevećzove) nije jedina kopija Elrica - imaš recimo tamnog vilenjaka Drizzta u D&D Forgotten Realms svijetu, pa onda mutanta vještolovca u Witcheru (poljski serijal knjiga i možda poznatija PC igrica), a ima ih vjerojatno i još...

Anonymous said...

ujutro procitao post, popodne uzeo polovni fantasy masterworks#17 za 35kn. jos samo ga treba procitati...

Bob said...

Irena, hvala ti.

Domigorgone... Jučer sam dok sam pisao tekst pomislio kako si vjerojatno od ekipe koja posta na mom blogu jedino ti čitao Elrica. Ne znam zašto, eto tako mi je to palo na pamet.
I ovo što kažeš - apsolutno te kužim. Baš sam si mislio kako bi netko drugi čitajući istu priču upravo takvo nešto mogao reći i doživjeti. Ja, recimo, nisam imao ama baš nikakva očekivanja pa mi se možda zato toliko dopalo. Ali očito me puca na nekoj emocionalnoj razini u određenim momentima i to mi je dovoljno da me vozi dalje bez obzira na sve eventualne mane.
A plitkoća... Pa ne znam. Meni nije plitko, ali, božemoj, ja nađem duboki smisao čak i u najtreš akcijskim filmovima (ako me pogodi u dušu, jasno kao recimo “Wanted”). :)))
I ne kažem da je uopće bolje od Ambera, ono sam pričao o liku. Amber je i dalje superioran što se mojih izleta u fantasy tiče. Iskreno, nikad nisam bio ljubitelj žanra jer mi se kao tipično fantasy činilo nešto što je furka na Tolkiena, a ja Tolkiena stvarno ne pušim. Bezvezan je i dosadan. OK, ima dobrih dijelova, ali ne puno. Ali volim Hobbita, recimo. Jer je zabavan. Gospodar prstenova pak - zjev. Meni je uvijek nekak Konan bio najdraži jer sam odrastao na Stripoteci. Amber mi je bio totalno iznenađenje jer je bio k'o da si križao Konana sa Raymondom Chandlerom. Zelaznyja obožavam iako se on dosta ponavlja u temama i lajtmotivima, ali mene to ne dira - stil pisanja mu je savršen (da ne spominjem kako je prava uživancija čitati njegove megacinične dijaloge, a opisi su mu stvarno za popizdit od vizualnih divota, a sve u tri rečenice).
George R. R. Martin mi je zakon, čisto onako zanatski. Savršen tajming, klifhengeri, vežeš se s likovima začas, čak i s negativcima... ALi, brate, pa šta mora bit 6 knjiga od po 600 strana zaboga?! Mislim, ja ne vjerujem da ću ikad imat živaca i vremena sve to pročitat u ovom životu, uz sve ostalo što me zanima. I šta mora pobit baš sve likove do kojih mi je stalo?! :D OK, ovo nije ozbiljna primjedba, više onako osobno.
Daklem... Elric... Love it or not... Meni je dobar. Zanima me koliko ću izdržati i hoće li me pogoditi i ostale Moorcockove knjige.
Što se starijeg fantasyja tiče ja sam uvijek zainteresiran otkrit nešto novo tj. staro što nisam probao, a navodno je dobro. Kupio sam oba Lieberova Masterworksa za 99 kuna sve skupa (kompletni Lankhmar). Jednog dana i to će doći na red. :)
Drizzta znam iz Baldur's Gatea ili Icewind Dale ili tako neke igre. Buraz mi je rekao da je Witcher odlična igra, ali nemam trenutno vremena za igranje što je dobro jer se jako teško odvajam od igara kad jednom krenem, a onda sve ostalo pati. :)

Anonymous, potpiši se da znam tko će bacit kletvu na mene ako mu se ne svidi knjiga. :D

dzuka said...

pa, stvarno ljepo napisano! i ja sam osjetio zhelju otic nabavit bilo sto od moorcocka i chitat.
al nebum, naravno. ipak sam to ja. :)

Dan said...

Sjajno i odlično!

talaja said...

E, a jeste čitali Luna, kralja ponoći?

Miki said...

Ja doduse previse ne postam ali sam odavno apsolvirao Moorcocka (prva knjiga procitana na engleskom! Jos mi je na polici!).
Meni je jedan od drazih autora s malom napomenom da je u kasnijiom radovima napravi spajanje svih svojih "svemira" (jurcanja kroz vrijeme) pa su se po meni neke ideje razvodnile - no toplo preporucam sveobuhvatno izdanje pod nazivom: The tale of the eternal champion. Ima sjajnih prioca! (jedna je bila direktna inspiracija na Borasov Tin Bibble!)
A napisao je preko osamdeset knjiga pa sad...
No, Lun se moze sakriti pred Šejnom!

Mejo said...

Za one koji 'oće samo gledat slike, postoji i Elric strip.

Anonymous said...

Jebote, prvo kacam vidio stranicu, mislim si, nema sanse da procitam ovoliko teksta. Onda kacam vidio da štorija počimlje sa pljuvacinom o Hellboyu 2, reko', ajd da mu dam sansu...Bobo, lijepo si to srocio, sto znaci da te taj lik i autor dirnuo do kostane srzi. Rijetko si kad tako rjecit u pozitivnom smislu, obicno gundjas kao Milan Bandić. Sto se tog albino emosa tice, nista...moram cekati vratiti se u Zg, pa otici u knjiznicu 'Kod Staroga Brke', pa te uzicati to djelo proizaslo iz ruke i olovke.

Brkanlija Božo

Bob said...

Miki,

U jednoj od ovih knjiga ima priča Eternal Champion, tu je glavni lik onaj Erekőse, je l' to iz tog opusa? I ovo o razvodnjavanju isto malo stoji, baš sam pročitao dvije kraće priče koje nisu imale neku funkciju osim baš tog povezivanja, ali su likovi bili zabavni, a ni priča nije dugačka. Sad krećem na originalnu Elricovu sagu pa ćemo vidit kakovo je to (vjerojatno sam si sad postavio visoka očekivanja :D).
A neki sam dan pogledao jedinu, zasad, adaptaciju Moorcocka, i to njegovih Jerry Cornelius romana - The Final Programme. To je jedna vrlo zabavna britanska psihodelija iz ranih sedamdesetih sa maštovitim setovima i odličnim glumcima. Mislim, svaka čast ikome tko se usudio prije kompjuterskog doba raditi adaptacije psihodeličnih sf romana. Mogu ti reć da mi se jako dopao taj Jerry Cornelius (glumi ga Jon Finch, nekima možda poznat iz Polanskovog Macbetha) pa sam si naručio prve dvije knjige preko ebaya. Čisto da probam. Film je superjeftin, ali ima odličnu vibru (ili možda to meni jer sam sad trenutno u Moorcock điru).

Mejo,

Kaj se strip adaptacija tiče - nisam ih probao, ali preporučam ipak prvo knjigu.

Božo,

Pa kad me svaki put pitaš tko je jači, Hulk ili Thor, a ja fakat nemam pojma kaj bi na to odgovorio pa se iznerviram. Znam ja bit i pozitivan, moraš me bolje upoznat. :D

I, da... Hejzi ruls. Kakav bre Lun?!

Miki said...

Ma necu ti otkrivati da ne pokvarim! (s druge strane mozda se nema sto pokvariti, no ipak...). Cijela je saga nazalost otisla na kvasinu ali ne umanjuje cinjenicu da je cika M odlican pripovjedac koji me (kao i tebe) cesto puta ugodno iznenadio s jako, jako malo "truda" - citaj teksta ili kako hoces... Jednostavno ima moc da te posalje bas na to mjesto o kojem pise.
Stripovi su: hmmm.
Filmove nisam gledao.

Anonymous said...

u pedefu si skinijo kažeš?

onda ti neće biti teško proslijediti mi jedan komad. malo me po opisu pocjetilo na majlsa kojeg nisam puno pratijo ali mi je bijo zanimljiv.

uglavnom, me wants it love....

vili

p.s. word verification za ovaj post je ruslubco?!!?!?!?

russian lube corporation?

bobo, jel to tvoje maslo il mrvino?

talaja said...

A Lun?
Kaj se niko tog ne sjeća??
Ma daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaj...
Pa baš je bio dobar

Anonymous said...

Thor je jači od Hulka.

Bob said...

Ma je kurac.

talaja said...

Ko jje Thor?